"Osvrneš se stablu" Sead Begović

Foto: www.everystockphoto.com
Foto: www.everystockphoto.com

Predstavljamo pjesme iz bogatog pjesničkog opusa poznatog književnika Seada Begovića.

Knjiga „Osvrneš se stablu“ Seada Begovića donosi više od dvjesto izabranih pjesmi iz sedam autorovih knjiga poezije, stvaranih između 1979. i 2007. godine.

Sead BegovićSead Begović rođen je u Zagrebu, 1954. godine, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu, te Filozofski fakultet. Piše pjesme, priče i književnu kritiku. Pjesme su mu prevedene na dvadesetak stranih jezika, a uvršten je u isto toliko antologija suvremene hrvatske poezije, panorama i zbornika. Priče i književnu kritiku kontinuirano objavljuje u dnevnome tisku i književnoj periodici. Živi i stvara u Laduču, kraj Zaprešića. Objavio je: Vođenje pjesme, 1979; Nad pjesmama, 1984; Ostavljam trag, 1988; Bad Blue Boys, 1990; Nova kuća, 1997; Književna otkrivanja, 1998; Između dviju udobnosti, 2002; Sanjao sam smrt pastira, 2002; Prorok u našem vrtu, 2002; Pjesmozor, 2006; Književni meridijani, 2007; Osvrneš se stablu, 2007., Sve opet postoji, 2007.

„Begović naime upisuje Subjekt u tekst, ali i u svijet pa su stoga načini gradnje poetskog teksta i pripadnoga novog smisla primjereni upravo tome – gdje i kamo autor smješta Subjekt (u potrazi za identitetom).“ (Iz pogovora Branko Maleš)

Uživajte u čitanju bar malog broja Osvrneš se stabluizabranih pjesama iz knjige „Osvrneš se stablu“ Seada Begovića:

-Vođenje pjesme (1979.)

Akvarel prije sna

čudno, zar i noćna svjetiljka
zalazi na zapad, sa sjenilom
svojom dugom isprepletenom kosom

čekao sam te tako noću
crtao sitna slova
to kandirano voće
to krdo slonova
između jutra, tog putra
iz kafeterije odmah iza ugla
pišem: ipak si sanjiva buba
i rastežem lice, ah zar opet mudra

-Nad pjesmama (1984.)

Charlie svira blues

Svirao je blues
I plazio jezik
svojoj dragoj

Nogu je stavio basisti u džep
palicu nasušenog bubnjara
gurnuo u vlastiti nos
Tako je sušio veš svoje mame

A što je drugo blues
nego rano u jutro
bijelo donje rublje
Bačeno u lice zlatne trube


-Ostavljam trag (1988.)

Stijenka zadnje večeri

                  Mladim hrvatskim pjesnicima

Ponude mi malo razgovora
kao što se ponudi duhana
I naše su smežurane riječi tad,
umjesto da venu
dimile u zrak, iz naših usta,
dizale se u visinu
i pokorno padale
kao prehlađene kišne kapi
ne prepoznajući nas
Te je večeri, prijatelji
bilo tako lijepo
da smo zajednički plakali

-Bad blue boys (1990.)

Bad blue boys

Zbog isplažena i brbljiva jezika
Jednog šamara i dva udarca nogom
Petak na subotu prespavao sam na
Strunjači zagrebačkih plavih
Izobličen, promrzao i bos
Pustili su me ujutro
Na vratima, inspektor mi priprijetio:
Vidjet ćemo se mi još
On bi moždinu iz kostiju da mi ispije jer
Još se nismo poznavali pa je skrovitost naših ćudi
Bila prirodna
Bolje i to nego da jedan od nas na ispraćaju
Bude ukenjan suzama
Ali na ulici sam veseo
Prožme me jeza beskraja
Uza me krčme spokojno stare
Posvuda kopno što ga nesretni pilac
u neko doba noći il' dana pijano njiše
da zaboravi: đurđic, bršljan ili slak
sve što oko njega smogne hrabrosti da udiše
taj sveti, plavi zrak

- Nova kuća (1997.)

Život u novoj kući


A tako skroman i malen
mogao bih živjeti
u vlastitoj šaci
Ali tek između njenih zidova
oči svake stvari gledaju te
u sebi ugrađuju
Zatim nas, kao nikada prije
pokrije krov

- Između dviju udobnosti (2002.)

Zemlja smiješka

Tvoja me usna nikada nije
ozlovoljila, osim, možda
onaj lijepi, drugi, u tvojoj glavi
Prinosiš ga ustima
otpiješ ga svakodnevno
i mislim, da li i on misli na mene
da sam velika zemlja
sa smiješkom i tihim glasom
jer postojim između dvije osobe
putujem zajedno ručam
uopće to mi donosi olakšanje
to ostakljeno raspoloženje iznutra
kojim presvlačim naslonjač
sjedam u njega i dvojako šutim
s njegovom i svojom udobnošću

- Uresi: aplikacije (2007.)

Slobodni pad


Uzletjeli smo
i dugo zujali svijetom
Bilo je kao u ružičnjaku
a potom smo se srušili u maleni stan
U njemu je buktio požar
u njemu se omuhavala samoća
između mene i tebe
a na vratima je zvonce božanske moći
ono me ujutro budi
najljepšim jezikom svijeta
Kaj pak betežen za menom?
jošće mi poveć
Lehko ti je takve bedake
brez lubavi
vu kaj gode vputiti!

SM

Subota, 18.04.2009.


MARKETING

vuglec breg

raduo zaprešić