Hrvatske slastice – neotkrivena zemlja čudesa!

Gastro.hr
Gastro.hr

Upitate li petero svojih prijatelja da vam nabroje tipične hrvatske slastice...

....dobit ćete podužu listu slatkih čudesa različitih zanimljivih naziva (npr. ono što je jednom kotonjata, drugom je kitnkes).


Upletete li se dublje u razgovor, ili ih posjednete zajedno za stol, eto vam teme za cjelovečernju raspravu i osobne povratke u djetinjstvo, otkud uglavnom i vučemo sklonost određenom „slatkom“. Sama raznolikost onoga što bi se službeno nazivalo „hrvatska slastica“ ne čudi, kao što općenito ne čudi raznolikost hrvatske kuhinje i gastronomije.

Slatki grijeh

Raznolikost regija oblikovanih njihovom prirodom, vegetacijom, klimom, načinom života, a i povijesnim zbivanjima koje su ih oblikovale, ostavila je traga i na lokalnu gastronomiju. Naravno, jednako kao što bismo se mogli upustiti u raspravu oko autohtonih hrvatskih jela, i o autohtonim slasticama napisani su mnogi traktati. No, one još uvijek nekako zaostaju u sjeni „prave“ hrane, primjerice, raznih kulenova, paškog sira ili tartufa. Odgovor na pitanje zašto, zahtijevao bi pomniju sociološku, povijesnu, ako ne i teološku analizu, ali čini se da su sa slasticama 2 problema. Prvi je taj da ih se počesto doživljava kroz prizmu grijeha i „zabranjenog voća“, kao glavne i odgovorne za viškove kila. Kao „ono nešto“ čega bi se svatko iole čvršćeg karaktera trebao suzdržavati. Druga stvar je da su slastice, kolači, slatkiši, u svojoj biti vezani za kućnu tradiciju i izradu, obiteljske svečanosti, blagdane, te su rijetko kad izbrendirane, i kao takve preslabo iskorištene kao suveniri ili prepoznatljiva obilježja pojedinog grada ili regije.


Na tom polju situacija je, čini se, nešto bolja u zadnje vrijeme, pa su vam možda nekad za oko (ili na vašu sreću, nepce) zapele divote poput rabske ili imotske torte, viškog hiba, arancina ili npr. rafiola. Rjeđe ćete, nažalost, nego češće naletiti na gore navedene proizvode, i uglavnom ćete se za to morati osloniti na vlastite detektivske sposobnosti. Ipak, postoji ih nekolicina za koje je skoro svak čuo. Radi se, naravno, o kremšnitama (samoborskim), rožati (dubrovačkoj), štruklama (zagorskim?), paprenjacima (hvarskim, zagrebačkim, slavonskim?), fritulama, kroštulama (dubrovačkim, istarskim, vodičkim?).

Potekle od sudjeda, u hrvatsku baštinu utkani

Ono što je najzabavnije u cijeloj priči jest da je većina „autohtonih“ gore navedenih slastica, sve samo ne nastala u Hrvatskoj. Svaka od njih, igrom je povijesnih slučaja našla svoj put k nama, gdje je potom višestoljetnom izradom poprimila neke lokalne osobitosti, i na taj način postala „naša“. Tako utjecaje austrougarske kuhinje nalazimo u središnjoj Hrvatskoj, mađarske u Slavoniji, venecijanske i talijanske po cijeloj obali, a turske slastice naći ćete posvuda. Slastice bismo ugrubo mogli podijeliti i na „kontinentalne“ - „mediteranske“, što se najviše odnosi na namirnice na kojima se zasnivaju recepture. One „kontinentalnog“ porijekla baziraju se na brašnu, jajima, vrhnju, putru i ostalim plodovima bogatih njiva, dok se „južni“ kolači više zasnivaju na onom „što priroda da“, poput smokava, badema, limuna ili naranča.

Prava je šteta stoga što u velikom broju restorana ili hotela ne njeguju ponuda „domaćih“ slastica, radilo se tu o finim i elegantnim tortama, seoskim gužvarama ili poderanim gaćama, domaćinskim medvjeđim šapama ili „običnim“ knedlama sa šljivama. Bogatstvo i mogućnosti koje se pružaju, neizmjerne su, a glavni preduvjet – vrhunske namirnice, uz ponešto mašte i ambicije. U međuvremenu, dok se hrvatski ugostitelji ne odluče na dotjerivanje zadnje stranice jelovnika, prepustimo se nabrajanju samo nekih od više ili manje poznatih hrvatskih slastica. Podsjetit će nas to da je zaista tužno na kraju fantastičnog obroka birati između palačinki i sladoleda, kada se sjetimo svih onih cukarina, klaštuna, makovnjača i orehnjača, savijača, mandulata, arancina, medenjaka, baškotina, prekmurskih gibanica, vanilin kiflica, smokvenjaka, tačkrla, hrapačuša, zlevanki … koje čekaju na nas.



PH

Tekst preuzet s gastro.hr

Utorak, 08.12.2009.


MARKETING

vuglec breg

raduo zaprešić